Neke od "peglačkih" egzibicija su, primjerice, peglanje u teškom penjačkom smjeru u stijeni, ili u šumi, te peglanje u kanuu. S druge strane, tu su zimski sportovi kao što su skijanje i bordanje. Nikako se ne bi smjeli zaobići niti spomenici od bronce nasred nekog trga, cesta. Iskustvo ronjenja ili peglanja u dubinama zaleđenog jezera također je poželjno, a vrhunac je ekstremno peglanje u ratnim zonama. Performans može izvoditi pojedinac ili grupa. Naravno, ako idete penjati stijenu, poželjno je da imate uz sebe i ekipu.
Britanska tradicija ekscentričnosti
Sve je počelo u Velikoj Britaniji, točnije Leicesteru, u ljeto 1997. godine. Kada se Phil Shaw, ili jednostavno – Steam, inače dobro odgojen mladić, vraćao sa napornoga posla u tekstilnoj tvornici, zadnja stvar koju je želio raditi po povratku kući bilo je – peglanje. Sunce je sijalo i Philu se puno više išlo penjati stijenu u prekrasno predvečerje. I slijedom zdrave logike izrodila se ideja o spajanju kućanskog posla s ekstremnim sportom, a rezultat je bio – ekstremno peglanje.
Iz Leicestera se sport proširio po cijeloj Britaniji, a zatim je mreža svih mreža učinila svoje i proširila njegovu slavu po svijetu. No, i sam Phil je krenuo na svjetsku turneju promoviranja svog sporta, te je posjetio Ameriku, Fiji, Novi Zeland, Australiju i Južnu Afriku. Na Novom Zelandu upoznao je grupu Nijemaca koja se oduševila njegovim projektom, i tako je nastao EII - Extreme Ironing International.
U tome tonu The Guardian objašnjava kako se ekstremno peglanje samo uspješno nadovezalo na britansku tradiciju ekscentričnosti.
Tko se usudi baviti ekstremnim peglanjem?
Samo neustrašivi! Samo onaj tko je sklon rizicima može iskušati ekstremno peglanje, ali upozoravamo, izaziva ovisnost!
Za početak, preporuča se peglanje u sigurnosti vlastitog vrta, prije odlaska u planine, šume ili na javna mjesta. Osnovna oprema su daska i pegla. Peglačima se također preporučuje nošenje pune zaštitne opreme, kao što su pojas, užad i kaciga.
Kućno peglanje se obično obavlja u zatvorenim prostorima – dosadno, zar ne? Pa, prvi korak je izaći van i dodati malo rizika. To znači peglanje na izuzetno teškom penjačkom smjeru, ili nošenje daske i pegle na dubinu od 20 metara pod vodom s kompletnom ronilačkom opremom. Jedino ograničenje je vaša mašta. Samo pazite da pomno isplanirate svoje ekstremno peglanje. Obratite pozornost na vremenske uvjete jer se u planinama brzo mijenjaju i nikad sami ne peglajte ekstremno.
Otkud struja?!
U početku su ekstremni peglači koristili produžetke, ali su ubrzo shvatili kako je nošenje generatora poprilično ograničavajući faktor, no sada imaju pegle na baterije.
Kako se ekstremno peglanje sve više razvijalo i širilo, tako su i uvjeti postali sve zahtjevniji: recimo, peglanje pri bungee skoku drži prvo mjesto po ekstremnosti ekstremnog peglanja.
Rekordi…
2006. tim ekstremnih peglača postigao je dubinski rekord u ekstremnom peglanju, peglajući na 126m pod morem. Zadnji rekord postignula je 17. kolovoza 2006. 39-ogodišnja Londončanka Louise Trewavas. Bilo je to u Plavoj rupi na Crvenom moru, a dubina je iznosila 137m. Louise je ujedno i prva osoba koja je postavila rekord u dubinskom ekstremnom peglanju, 2003. godine, a dubina je iznosila 100m).
Natjecanja…
Prvo je natjecanje održano u rujnu 2002. godine. Prvo i zasad jedino Svjetsko prvenstvo održalo se u blizini Munchena. Bilo je to vrlo uspješno natjecanje, koje je privuklo veliku medijsku pozornost. Nastupilo je osamdeset timova iz deset zemalja, među kojima je i Hrvatska.
Sir Steve Redgrave, osvajač pet olimpijskih medalja u veslanju, na ljetnim je Olimpijskim igrama 2004. lobirao da ekstremno peglanje postane olimpijski sport: "To je fantastičan sport. Malo je bizaran u nekim aspektima, ali za nekoliko godina veslanje bi moglo biti izbačeno iz Olimpijade i nadomješteno ekstremnim peglanjem."
Vjerovali ili ne, Udruga ekstremnih peglača čak ima i svoje rivale: to je skupina poklonika Urban housework-a, koja zastupa tezu da njihovi sportovi (kao što je ekstremno usisavanje – najpoznatija disciplina je takozvani "downhill vacuuming", odnosno spuštanje s usisavačem niz slap i skupljanje nečistoća) koriste okolišu jer kupe stvari koje tamo ne pripadaju, dok smatraju kako ekstremni peglači ničime ne pridonose prirodi.
U koju god se skupinu svrstali, zabava vam je zagarantirana.
Više o ekstremnom peglanju saznajte na stranicama Extreme Ironing Bureau-a.
Objavi komentar